Nekada davno je bilo veoma lako prepoznati državu porijekla mnogobrojnih automobila već na prvi pogled. Amerikanci su imali svoje gadne produžene branike radi domaćih bezbjednosnih razloga. Volan sa desne strane je naravno označavao da je vozilo iz Velike Britanije ili neke od njenih nekadašnjih kolonija. A „zaštitni znak“ francuske automobilske industrije su bili žuti farovi.
Zvanično su stupili na snagu 1936. godine, i to ne samo u Francuskoj već i u mnogobrojnim drugim državama širom svijeta, a ostali su na snazi do kraja 1993. godine. Ovo je kratka istorija sa razlozima zašto je bilo tako.
Ono što smo uvijek očekivali od francuske automobilske industrije (čitaj: od Citroena) jeste da bude drugačija od ostatka svijeta. Masovno su proizvodili vozila s pogonom na prednje točkove, prije nego što je javnost uopšte shvatila prednosti takve konfiguracije, a da ne ulazimo u detalje na račun hidrauličnog ogibljenja i pozicije farova koji prate okretanje volana. „Pjetlovima“ niko nije mogao da ospori takvu tehnologiju, ali su žuti farovi zapravo bili nešto što je ostatak svijeta dugo godina osporavao.
Moderni farovi su debitovali tokom dvadesetih godina prošlog vijeka, a kako su vremenom postajali sve jači i jači, države su počele da uvode zakone koliko osvjetljenja zapravo smiju da pružaju. To se posebno odnosilo na one koji vam idu u susret, i nije trebalo da prođe puno vremena prije nego što su zabilježene saobraćajne nesreće zato što bi vozači tvrdili da ih je svjetlost farova zaslijepila.
Francuska je predvodila industriju po tom pitanju i prednost je davana svima osim vozačima. U novembru 1936. godine je donesena odluka da bi svi novi modeli morali da imaju žute farove, a onima koji su proizvedeni ranije je dat rok da to urade do 1939. godine.
Proizvođačima i vlasnicima je ostavljeno nekoliko opcija, od žute sijalice, do žutog poklopca preko sijalice ili jednostavno fara obojenog u ovu boju. Kao razlog je navedeno to da žuti farovi zasljepljuju nekih 15% manje od onih u bijeloj boji, a da pri tom pružaju bolje osvjetljenje u noći i u magli.
Neke druge države su takođe pratile ovaj potez, ali kasnija istraživanja će pokazati da razlika zapravo i ne postoji, pa su samim tim, bijela svetla najzad postala standard širom svijeta. Ali, Francuzi se nisu predavali i zasnivali su svoj zakon na studiji akademije za istraživanje koja im je navodno rekla da će žuti farovi sprečiti poveći broj sudara, i samim tim i broj povreda i smrtnih slučajeva.
Problem je nastao kada su debitovala takozvana HiD (high-intensity discharge) svjetla, a tadašnja tehnologija još uvijek nije dozvoljavala njihovo farbanje. Jedini način da se dobiju žuti farovi u takvim uslovima je da se preko bijele HiD lampice stavi žuti poklopac.
Takav poklopac bi smanjivao vidljivost fara za nekih 25%, pa samim tim nije teško zaključiti da su Francuzi bili u zaostatku za ostatkom svijeta. Moderna tehnologija je takođe omogućila naučnicima da demantuju predratna istraživanja i Francuzi su konačno priznali poraz početkom devedesetih godina prošlog vijeka.
Tako je završilo jedno veoma poznato poglavlje za francusku automobilsku industriju. I dan-danas možemo da vidimo mnogo klasičnih četvorotočkaša sa ovakvim farovima, i da se na taj način podsjetimo perioda kada smo po boji svjetala znali odakle automobil dolazi, piše Auto Republika.
